Ulaug Nilsen

Ulaug Nilsen (Olaug Nilssen, 1977) prvi veliki uspeh doživljava 2005. godine romanom Napali me, dođavola (Få meg på, for faen). U njemu ruši mnoštvo tabua u vezi s mladima i seksualnošću. Otada se kroz pisanje oprobala u različitim žanrovima i istakla kao krajnje neobičan, ali pre svega važan glas među norveškim književnicima. U romanu i pozorišnoj predstavi Veliko i ružno (Stort og stygt) iz 2013. godine prvi put se bavi temom roditeljstva detetu koje nije poput drugih. Romanom Povest o bolnim vremenima (Tung tids tale, 2017), za koji je dobila norvešku književnu nagradu Brage, ponovo ruši tabue, ovog puta pišući s izvanrednom otvorenošću o tome kako je biti majka detetu sa smetnjama u razvoju. U svojoj najskorijoj knjizi, Daj koliko možeš, uzmi koliko ti treba (Yt etter evne, få etter behov) iz 2020. godine, nastavlja da piše o istoj temi, a fokus pomera na pitanje o tome ko iz porodice treba da preuzme odgovornost za brigu o jednom takvom detetu. Ova knjiga nagrađena je norveškom književnom nagradom Slobodna reč.