Opis
Imala sam zadovoljstvo, sreću, čast, da tokom četrdesetak godina (1980–2023) razgovaram sa značajnim ljudima druge polovine XX i s početka XXI veka. S piscima svih vrsta i opredeljenja. Nobelovcima. Književnim kritičarima. Teoretičarima umetnosti. Teoretičarima književnosti. Prevodiocima. Prevodiocima naše književnosti. Ljudima pozorišta. Režiserima. Glumcima. Profesorima scenografije. Estetičarima. Muzikolozima. Istoričarima. Političarima. Vodećim intelektualcima. Katoličkim intelektualcima. Obnoviteljima i tvorcima novih političkih partija posle sloma komunizma. Urednicima poznatih novina i časopisa… S vrhunskim teoretičarima umetnosti i književnosti poput Marije Renate Majenove, Stefana Žulkjevskog, Edvarda Balcežana, Zbignjeva Bjenjkovskog, Jana Kota, Jiržija Pavelke, Stefana Moravskog, Viktora Vorošilskog, Juzefa Šajne, Mihala Glovinjskog, Česlava Miloša, Miroslava Valeka, Tadeuša Ruževiča, Ježija Štura, Irene Venigove, Ježija Topolskog, Julijana Kornhauzera, Lukaša Pežine, Ježija Turoviča, Jana Juzefa Lipskog, Bronjislava Geremeka, Adama Mihnjika, Jakuba Karpinjskog, Dejana Medakovića, Eduarda Limonova, Tomaša Fijalkovskog, Tomasa Venclove, Eve Lipske, Agnješke Keher-Hensel, Eve Dombek-Derde, Kacpera Miklaševskog i s poljskim pesnicima najmlađe generacije – Evom Zonenberg, Erikom Ostrovskim, Lukašom Manjčikom…
Cilj pravljenja tih razgovora nije bilo puko informisanje i senzacionalnost iskaza. Što me je i navelo da ih objavim u knjizi i time im pridam trajnost koju zaslužuju.
Biserka Rajčić
