Opis
Susret sa prazninom, odsustvom i tamom nije strašan kao kod mnogih modernista, nije gubitak niti izgubljenost, ili ako jeste, to je gubitak koji nešto donosi i izgubljenost u kojoj se nešto pronalazi. Taj susret donosi mir, ali mir u pokretu, u neizvesnom, nesaznatljivom i neizrecivom.
Radoš Kosović
Foseove pesme podsećaju na snove čije značenje prepoznajemo, iako ga ne možemo sasvim prevesti u reči. Dete, majka, otac, pas, anđeo, kamen, more i mrtvi neprestano se pojavljuju, nestaju i vraćaju u drugačijem obliku, kao slike kroz koje se čovek približava onome što je u njemu najdublje i najmanje dostupno neposrednom razumevanju. Ponavljanje kod Fosea nije samo stilski postupak, već kružno kretanje oko onoga što još nije dobilo konačni oblik. Njegovi stihovi omogućavaju da se smisao nasluti između prisustva i odsustva, svetlosti i tame, života i smrti, jezika i ćutanja, dok se kroz sve to čuje muzika koja dodiruje najdublje instinkte u čoveku.
Đurica Marjanović, prvi čitatlac
Fose je staložen, šapuće, prihvata tugu. Suočava se sa psom i anđelom, zelenim i plavim, devojkom i staricom, dečakom i starcem, traži smisao i nalazi ga u onome neizrečenom, čega ima u nenadanom osmehu, plaču, pogledu, jeziku.
Maja Ružić, prva čitateljka
Srž Foseove poezije nije u potrazi za konačnim značenjem, već u neprestanom pokretu. Kod Fosea reč, kao i život, ostaje živa samo dok se menja – dok iznova otkriva nepoznatu bliskost među stvarima.
Katarina Živanović, prva čitateljka
