BORISLAV RADOVIĆ (1935–2018), srpski pesnik, esejista i prevodilac

Objavio je knjige poezije: Poetičnosti (1956), Ostale poetičnosti (1959), Maina (1964), Bratstvo po nesanici (1967), Opisi, gesla (1970), Pesme 1971–1982 (1983), Izabrane pesme 1954–1984 (1985), Pesme 1971–1991 (1991), Pesme (1994), Pesme (2002), Četrdeset dve izabrane pesme (2007), Pesme i Neke stvari (2017). Dobitnik je najuglednijih nagrada za pesničko, esejističko i prevodilačko stvaralaštvo.
ŽIVOT VINA
Po nedeljnom ručku, dok propadamo u san,
vlasišta mokrih od varenja i od žege,
otac bi ušao u vinograd i tu se
bavio do mraka, okružen čokotima;
redio bi lišće, razgledao grozdove,
pucad krupniju od bibera,
i mislio o novom vinu.
Danas pretačem vino iz njegove misli;
dižem ga, žuto, svetlucavo, prema oknu:
da kroza nj promakne prašnjavo sunce. I znam,
čim žmirnu zimska okca i suknu lastari,
zamutiće se ono, živo.
Кao da se nije ni prekidala veza
među peteljkom i kolencem,
biće opet u dosluhu ovoga leta
vino u podrumu, u plesnivim bocama,
i Sunčev korak gluhotom nebeskih kuća.
Vino, slično zvezdi, opisuje putanju
kojom bi se možda i otac otisnuo,
stojeći bez daha od kašlja, prazna oka
i tanak, kao u tuđoj košulji;
zadubljen, dalek i sopstvenoj misli.