Peter Huhel
Po mišljenju mnogih kritičara i tumača njemačke poezije, Peter Huhel (Peter Huchel, 1903–1981) spada među njena najznačajnija imena 20. vijeka. A ukoliko bismo posmatrali samo doba nakon Drugog svjetskog rata (prva Huhelova zbirka objavljena je 1948), takav njegov rang ne bi niko dovodio u pitanje. Visoko su ga cijenili i neki znalci sa strane – Josif Brodski svrstao ga je među četiri najveća njemačka pjesnika pomenutog stoljeća (skupa sa Rilkeom, Hajmom i Benom). Valja ipak reći da je interesovanje za Huhelovu ličnost i poeziju naglo poraslo u vrijeme kada je nastao „slučaj Huhel“, vezan za njegovu izolaciju u Njemačkoj Demokratskoj Republici nakon iznuđene ostavke 1962. na mjesto glavnog urednika istočnoberlinskog časopisa Sinn und Form, koji je on vodio trinaest godina, učinivši ga najuglednijim književnim glasilom na njemačkom jeziku.
TEOFRASTOV VRT
Mome sinu
Kad bijela vatra stihova uzleti
Plešuć u podne nad urnama, gore,
Sjeti se, moj sine. Onih se sjeti
Što nekad ko drveće sadiše razgovore.
Mrtav je vrt, moje disanje sve teže,
Sačuvaj čas, ovdašnji hod Teofrasta
Da ranjenu koru lìkom poveže,
Tlo đubri mljevenom korom hrasta.
Drvo masline cijepa krti kamen zida
I u vreloj prašini još glasa eno.
Naredili su da se s korijenom iskida.
Tone tvoja svjetlost, lišće nezaštićeno.
Teofrastov vrt
Izabrao i preveo sa nemačkog Stevan Tontić
Nagrada „Miloš N. Đurić“ za najbolji prevod poezije u 2016. godini
Žanr: Poezija
Godina izdanja: 2017
Povez: Broširani (mek)
Pismo: Latinica
Format: 13.5×20.5 cm
Broj strana: 55